am I loosing touch? did I build this ship to reck?

odlučila sam ovo jutro provesti tako da nešto napišem ovdje.
nemam ideje još točno gdje će me ovo povesti no ajmo početi sa esencijalnim podacima.

talijan i ja se volimo već nešto više od godinu dana. službeno/neslužbeno od 14.02.2014.
imamo drame, tj ja imam drame povremene. neuključenost, dosadnost, uobičajenost i prijateljstvo.
s druge strane je jednostavnost, predivnost, olakšanje i najveća potpora ikada.

idemo sad skoro do Rijeke a nadam se i da me Poreč čeka.

ispiti, naravno, uvijek, zašto bi ja sredila nešto na vrijeme. zadnja je godina prvog dijela i ne znam kako ću nastaviti, tj što ću nastaviti.
nedovoljno sam zainteresirana ali i nedovoljno upućena da zbilja razmišljam o svemu tome ozbiljno.
možda ostajem a možda odem s V.

V volim. i I isto. i seka je tu i skoro svi isti ljudi.
dok mi neki jako i fale, neki su samo odlučiti otići i ne znam što da mislim o tome.

mijenjalo se puno toga a i nije.

ne radim više a radila sam oko godinu i pol. čudno je i teško se navikavam.

najbolja stvar je moj Majk Tajson radi kojeg gledam svijet drugačije. najveća sreća.

mislila sam da ću imati tako puno toga za reći i napisati ali nekako nemam volje ni želje "hvaliti" se sama sebi. puno sam toga vidjela, bilo je puno druženja, smijanja, plakanja, tuge i najveće sreće. želim se maknuti od interneta i želim prestati biti ovisna o internetu.
to mi je prva i najveća želja trenutno.

eto.

to je to.

<3

I'll be in my castle golden :)

kejt je dobre volje :)
vratila sam se s mora crna i zgodna sa dužom kosom xD bilo je malo gluposti, ali puno zabave i punjenja baterija. kupala se, plesala, uživala.

moje najmoje je dobro, sve nam je ljepše i bolje i stvarno nam lijepo i brzo prolazi vrijeme, sad smo koristili "godišnji" kod njega i mene, bilo je divno.. zatreskana sam ponovno kao malo dijete i ne žalim se nimalo :D

trebaaala bi učiti, ali si dajem vremena, pomalo pomalo.


Uploaded with ImageShack.us

krećem na vozački uskoro i tako se nadam da će mi život postati jednostavniji nakon toga, imam velike nade hah :D

sve u svemu, ljudi su isti, sve je isto, dobivam (nadam se) psa i to bi uglavnom bilo to.
imam nervozne ispade ali stvarno dobro koristim dane i družim se a opet sam produktivna. i buraz je dobro a i on to radi. a i seka mi se vratila i ma joj, divno je :))

I know, I know

nervozna sam jer je on nervozan. to je tako glupo i dječje i mislila sam da se ovo neće više dešavat, al osjećam da je nervozan i da je nešto bilo ili je ili ne znam. opet se osjećam optuženom makar ne verbalno, samo osjećam da nešto nije ok..
jučer se opet izgubila ta jednakost među nama.
možda je to bilo samo na jučer, nadam se.

moram faking učit a toliko sam glupa i niš ne radim. idem. bježim.
nadam se najboljem.

volim ga, baš zbilja, nedam ga. nikako.

Oznake: volim, ljubav, dečko, dječje, napad

hoye road

e pa ja volim.
hih.
dada, opet je do toga došlo i opet je moj samo moj. moje najmoje.
promijenio mi je planove ali je došlo ipak do kompromisa i pa.. bit će to ok.
nekak se držim u ovome i ne dam. ne puštam.
sretna sam..

faks je čist ok, drugi je semestar riješen AHAA!
a ovaj prvi ću još smislit, imam sad vremena al nadam se najboljem fakat.
trudit ću se pa kak bude bude..

jučer sam se igrala sa svojim rukama i bilo je jako super, i vruče je, umorno i teško.
buraza boli i to me živcira jer ga ne mogu gledat takvog i užasno je kad je u kući čudno, ne bi da je tako.volim one glupave normalne dane kad svi zajedno vani sjedimo i pijemo kavu a ne kad je on u krevetu i boli ga. stvarno mi je dosta toga i živcira me al najgore je što nemam ništa za napravit..
i sad mi je palo na pamet koliko užasno će biti kada se nešto nepovratno u obitelji tako desi.. daj fuj, neću o tome razmišljat uopće..

Lejla ima novog psa, malu Nallu koja je divna i slatka :D

Fotka mi se, samo bi radila nešto kreativno staaalno al svaka ideja koju imam nestane samo tako hah. ili radi ljudi ili vremena ili mene xD

i fali mi seka. jako. glupo mi je javljat se njoj stalno, još pogotovo nakon kaj mi je B pričala jučer to kaj je i onak, zakaaaj si ona to raaadddi. kak ne kuži. mislim, živimo 2 minute jedna od druge DA FAK. fali mi i želim imat vruče ljeto s njom da ležimo i gledamo serije i sunčamo se i slikamo :(

znam da se vremena mijenjanju al opet.. nostalgija me ubija ponekad, pogotovo u vezi nje i tog dijela mog djetinjstva.
sad imam novi dio života, znam to..
i sad sam sretna, znam i to :)
i neka samo tako i ostane :)

Oznake: seka, brat, obitelj, sretna, vesela, faks

stay..

zaboravljam da nismo više zajedno.
ili jesmo. ili nismo. ili budemo? ili ne budemo? kajjjj?
i čudno je i živcira me, a opet, nemam ništa za očekivat.
i mrzim feeling nakon što "pošalješ poruku" i onda nakon pola sata skužiš " da, nije mi to trebalo" al jbgg sad

i moram učit tako jako faking moram učit.

idem.

not really sure how to feel about it

imala sam osjećaj da moram još nešto reći. stalno imam osjećaj da imam još nešto.
da uvijek bude još jedna stvar koju trebam. dakako zaboravila sam već što sam trebala haha.
uglavnommmm i dalje sam sretna i vesela. možda malo i previše :D
i tak sam sretna s njim. i tako mi je to glupo jer sam opet s nekim ovako sretna i bediram se jer stvaarno jako ne želim da on bude samo jedan od. fakat jako to ne želim. iskreno, neda mi se to više. opet i ispočetka. umara me to. dosta mi je toga.
ovako je super i stvarrrno bi jako htjela da tako ostane.
ne tjera me na mijenjanje i neke ekstreme. ostajem u drugom kvartilu i to je super. taman je. on je taman.
joooooooooj mrzim osjećaje. tak su strašni -.-'
no dobro, sretno mi bilo i dalje.



još mi je prevruć kapučino da ga pijem. i slušam rihannu stay i sviđa mi se. da bar ona dođe u rvacku. to bi bilo stvarno divno.
i ne mogu vjerovat da mi je kapučino prepoznao kao točnu riječ?? da fak. glupi pravopis i mijenjanje istog -.-'

no dobro .imam hrpu posla a ne mogu ga se primit niiikako. prelijena sam za išta. samo bi ležala doma i to je to. pišem, radim, fotkam, odlazim ponekad iz kuće al neda mi se. sutra moram van i najradije bi otkazala. al dobit ću novce pa aajde.
da barem imam auto. kako bi to prekrasno bilo. samo sjednem u trenirci u auto i bam u roku 10 min sam negdje bez muke oko buseva, prijevoza, karte i nakon svega, toga kak izgledam. to bi bilo divno.


zabavno mi je da mi je trenutni vokabular sačinjen od par glavnih riječi haha. tipa : zabavno, divno, blesavo, veselo, konstantno, kontinuirano, fascinantno.. :Đ lošee su znam znam :D

idem idem idem. pišem recenzije na filmove. austrijski i francuski. danas sam jako kritična, bit će grozne :D

baj baj honey pies!




BUBIMIR <3

Oznake: ljubav, sreca, faks

Silly day, silly me, silly people, silly world

opet sam se zaaaaje. malo. možda jesam zapravo i više al vidjet ćemo :D
smiješno je kako su riječi išle iz mojih usta a nisam o njima inače razmišljala. i sad ni sama ne znam zašto sam neke stvari izgovorila, jer da nisam, drugačije bi bilo. al neka, neću se žaliti. očito mi je to bilo u glavi i trebalo mi je to.
valjda :D
to je jedan onaj dio mene koja drami, i dio njega koji "nije po šabloni"
e da. on me voli na svoj način.
to je tako slatko i čudno istovremeno hah :D

a inače, baš sam čudno. dobro ali nekako mi nešto fali. i sad je došlo to lijepo vrijeme i ja sam shvatila da nije bilo do toga.
nadala sam se da ću se sad probuditi, živnuti, i jesam, al opet ne onako kako sam znala biti prije.
počinjem razmišljati da se možda radi o stvarno nekoj fizičkoj bolesti koja me čini stalno umornom.. ne znam.
učim i radim i u pokretu sam ali kako bi m. rekao : ne skakućem dok hodam, a radila sam to prije.
a sad tko ili što je razlog toga, to moram sama shvatiti...



i shvatila sam da sam si dovoljna ja sama. sviđa mi se to. prije mi je to bilo ne moguće zamisliti..da sam negdje sama. da uživam biti sama. e pa. sad je to ono što jedva čekam. ljudi su često naporni. ne samo naporni, nego jednostavno..previše. baš su previše.

sad je dobro i tako će ostati jer se trudim i jer ja to mogu :)

(dada, opet je nadobudni tekst na kraju)

xooxo

Oznake: ljubav, nedostajanje, šablone, tuga, smijeh, sreća, zbunjenost

every once in a while a think about his smile

bokkkkkkk. ja sam opet vesela :D

nekako je sve smotano i gubim se i zbunjena sam. i nisam sigurna kuda ide dalje, niti ide li uopće. zasigurno znam da ne stoji na mjestu ali opet.. mah, čudno je sve u svemu. jer nisam ni u šta sa nekom sigurnošću sigurna haha.

nego, bez obzira na to, i na faks koji je glup i ne da mi se o njemu pisat, i bez obzira na to što sam umorna od toga da radim ništa, i bez obzira na odbijanja i slično, ja sam sretna.
vesela sam, i sve mi ide kako mi paše i i dalje imam neku motivaciju da se krećem i idem!
a kuda? don't know that yet.

VI je super! new friend made :3

e sad!

KATARINA OTIĐI VIŠE U LONDON I NEMOJ TROŠIT NOVCE NA ROBU I GLUPOSTI!

t je i dalje tu, simpatičan je i više nego si to želi dopustiti i draga sam mu. i on meni :)
to je od 1.12 i 5.1. :)
i jako je slatko i jednostavno nekako. opušteno i zbunjeno al sviđa mi se.
:"nemoj naglašavati baš to da brinem!" :Đ

pisala bi o njemu nevjerojatno puno ali nisam ni sigurna što bi rekla haha :D

anyhow. dugo ostani sretna !

Oznake: ljubav, zbunjena, vesela, motivacija, prijatelj, slatko

the hell is that

neda mi se neda mi se neda mi se !
jako jako jako!

al fakat. nije normalno koliko sam lijena i već je toliko sati!
DAN NEMA TOLIKO SATI KOLIKO MENI TREBA!
ne stignem učit i pogledat serije i popit kavu i zapamtit nešto i pogledat i film i slušat muziku i čitat. nema vremena!
lol jk. blesava sam i lijena i tumblr je super isto ko i facebook. silly me.

dobro!
idem učit. dobro.

btw, sad je jedan tamo onaj t. i slatko je. i brijem da želim bez obzira na posljedice jer je super sad. pa ono, why the hell not :D

kaaako ću požaliti haha :D
ovo je najgluplji post ikada.
ALI ČAK JE I OVO ZANIMLJIVIJE OD UČENJA!

(prestani se derat Katarina)

get your crystals on

pa da. pa nema. pa zbilja :)

zašto se živcirati? ionako je sve prolazno, ako je dobro ili loše, svejedno je. prolazno je.
i baš to, ujutro ćeš se probudit, popiti kavu, netko će ti se javit ili neće, svejedno, dani i dalje idu. dobri ili loši svejedno je. ti si tu i nitko te ne čeka. nitko ne čeka da se ti pokreneš, vrijeme ipak ide.
sve je tako relativno i jednostavno.
ako nisi siguran pričekaj. ako osoba s druge strane ne može čekati, eto ti odgovor i prije razmišljanja.
i svi žele sve na brzinu. zašto? kuda se žurite? da završite prije? zašto? ostavite nešto sa strane i pustite da ide samo od sebe. forsanje nikome ništa dobro nije donijelo. samo lagano.
i još nešto, ako je bitno. boljeti će.
smetati će. biti će u glavi. razmišljati ćeš o tome. i previše i premalo. i nećeš biti siguran je li to dobro ili loše. ali još nešto.
naučit ćeš iz toga. puuno više nego što to misliš.
samo budi strpljiv.

naučila sam još nešto. sve se vrati. sve dođe na svoje. karma je drolja al svaka joj čast. i ja bi bila bahata prema sebi nakon svega.
ništa, sad čekam da me svo zlo udara pa ćemo se lijepo kao nova osoba izvlačit iz svega.

sretno mi bilo! :

New start?

New start or old finishing?

Razmišljam stvarati li nešto novo ili samo nastaviti staro? koliko smisla ima jedno i drugo? je li uopće bitno ima li smisla?
Pročitala sam zanimljivu rečenicu neki dan :



i napraviti ću to. ova 2012 mi se činila kao promašaj. kao jedan od onih loših izlazaka kada žalite što niste doma ostali. trebam nešto sada na kraju godine da me podigne ali čini se da toga nema. istina, upisala sam fakultet koji sam željela, stekla nove prijatelje, radila, zaradila, kupila nove stvari, zaljubila se odluljbila, ali opet. . nešto nedostaje. cijelo vrijeme kao da sam čekala da se nešto desi a i dalje se nije desilo.
a ja i dalje čekam.
mogu ja sama sebi govoriti da bude da sve dolazi na svoje i slično ali ne dolazi. neće doći ako ja sama nešto ne napravim u vezi toga !
radila sam i do sada, znam to. ali, trebam malo primiti stvari u svoje ruke na drugačiji način. i koliko god glupo zvučalo :"novi početak", zaista mi daje priliku za takvo nešto.

stvari koje želim napraviti do 28.12.2013 godine :

1. napisati knjigu
2. biti u barem 3 zemlje u kojima nikada nisam bila
3. voditi svoje u kazališta, kina, muzeje
4. proći prvu godinu bez problema
5. pokušati nešto sa pjevanjem
6. pokušati nešto sa modelingom
7. trčati svako jutro i dovoljno spavati

mogu ja to. znam. :)

Do they know it's Christmas time at all?

Spremate se za Božić?
kod nas je sve koliko toliko gotovo. iskreno, samo čekam da večera počneeee. umirem i trebam hranu !

napokon sam gotova s poslom. nije bilo teško ni ništa, jednostavno, to je bio posao i naporn je postalo svaki dan ići tu i tamo. ali neka, plaća stiže :))
odlučila sam danas i sutra na cijeeeli dan ostat doma i raditi apsolutno ništa :D
nadam se da će mi uspjeti. gg je skinuta, filmovi isto :)



inače. well. beba ništa. ipak to nije išlo. ponovno ista priča, I'm not it. neither is he, but ok. jednostavno nije to tako išlo. bezveze je ispadala cijela priča, pogotovo iz razloga što je on meni bio zamijenjiv. tako da.. i bolje da je ovako nego da se produžilo bezveze. da, svjesna sam da si svaki put kažem isto i više ni sama nisam sigurna je li to istina ili nije. ali uspjevalo je do sada. ta blesava rečenica je bila u redu i smirivala me. ali da mi je lagano dosta toga da sam ja neki samo "prijelaz" prije iduće, dosta je.
nikada nisam "ono nešto" a to je naporno već polako. i onda kada sam mislila da jesam, ispalo je još gore i gluplje. pitam se misle li drugi tako o sebi? da su uvijek oni krivi i da je uvijek zapravo greška u nama?
no, svejedno. idemo dalje :)



sad imam par fotkanja i kave zakazane, I like that.
nešto se događa.
polako ću morati i početi učiti ali preživjet ću valjda i te ispite..

putujem u 3mj. sa faksom i ekipom. can't wait :D


idem. hrana awaits!

xoxo

Tiger by my side

PADA SNIJEG!

možemo li o ičem drugome pričati molim vas?
Hvala.

let's talk about me. again. what a new thing to talk about :3

he's here.
anyhow. veselim se. i veseli me. i vesele me.
i smješno je i zanima me koliko dugo će to tako ići u krug. al zaista. baš, ima li smisla?
škola, posao, prijatelji, novac, posao, novac, kuća, obitelj, prijatelji, novac, ljubav, posao, škola, sex, novac, putovanja, prijatelji, ljubav . . itd. it just goes round and round. ne kažem ja da to nisu novi prijatelji, novi posao, nova ljubav, škola.
ali je uvijek isto. i postavljam sama sebi pitanje : mora li biti tako?
iskreno, meni se sviđa. i volim one stare i volim ovo novo.
u tome je zapravo bit. volim to što radim :) makar se ponavljalo i bilo ponekad dosadno, meni je divno. jer je moje. samo moje i nitko mi to ne može oduzeti.

dolazi ono vrijeme godine kad bi se svi mazili. i tu sad dolazi on.
i sladak je. a lot. al tako mi se nikuda ne žuri. sada radim i učim i to je sve. on je ovdje. i neka je i neka samo tu stoji.
položen na sigurnom.

http://www.youtube.com/watch?v=tHlsbvzE-cU

i to mi se sviđa.
sretan sam čovjek u zadnje vrijeme. glup i sretan :)







neku večer sam ga sanjala. bilo je čudno. još uvijek nije ušlo u glavu to da ga nema. tako je bio blizu.
nisam bila tužna i ne znam zašto. vjerujem da bi trebala. nadam se da je njemu ljepše tamo..



eeee
e
e
e
e
e
e
PADA SNIJEG!

so not but summertime sadness

totalno bačen dan. neka. treba malo. nisam učila. nisam naučila. nisam se družila. nisam potrošila kvalitetno vrijeme. i?
tko će mi što reći?
who are you to judge me?

I just realised the funniest thing. It doesn't hurt anymmore. It's easy. there's no more drama and no more pain. and it's awesome. I haven't even gave a thoght about it. there's no more lies and stuff. and all the crap is gone!
the fck I felt and was sure it'll never fade, it did. you know stupid? so here's to you, you future you who's gonna be sad and devastated. it's gonna pass.
he's gonna get replaced, with better. and yeah, all those stuff you were telling your self there and haven't believed in them, they were the truth and I know it now.
all those stupid advices and sht. those were the real things. and everything did got better and you will learn hell a lot of it.
just hold on and try and believe in yourself like you did this time.
you're worth it. he's not.



sou.
happy life, what else to say. exams are soooo close and I'm getting tired of it. ALREADY. well fck them and everything. I know everything is gonna be ok but cmoooon it's just so .. you that feeling you get when you know that you have to do something but you're just too lazy for it? not just lazy.. it's like, when you know you have to do it it's the hardest thing ever.




i have no idea why have I made this post on english. it was just a bit easier. to hide behind it.
that's not my language so that's "not me". lol jk we all know ( ahahha we, only I read this ) that I'm really trying to be myself but this stupid valiables are making me feel so bad for not being "good enough"

well, just gonna put some awesome photo here now and leave. easier haha :)

loves you!

danas je dan prekida odluka i čuda

kiši i nije normalno. i drugačije je.

i što sad? gotovo? gotovo. to je taaako lako zapravo. je li?
divan je on i to sve, ali više sam ja bila zbunjena nego što sam trebala. kad znaš znaš, a ja nisam znala. žao mi je, izrazito, ali eto, friend less, a lesson. and a blessing.
nedostajat će.

kad smo kod toga. i on nedostaje. našla sam razglednice koje je sačuvao. moje, samo moje. i dalje je teško i nije mi uvjerljivo. i dalje ne vjerujem u tu neralnost i dalje ne osjećam ništa a osjećam sve..

o onom tamo mi se ne priča. ništa ne znam ali znam da je smiješno i da mi sada tako paše. nemam ništa drugo za reći osim toga i nadam se da neću žaliti poslije.

vrijeme je savršeno za ništa. čisto odmaranje i uživanje u udarcima kiše u prozor i žlijeb. žlijeb je glupa i smiješna riječ.

čudi me svijet, sve je tako nekako.. prolazno. i sve mi se čini nebitno i živcira me psihologija i sociologija koja je tako realna. živcira me i to što cijeli svijet ide u k. i kada onda kada ode?? di će nestati!? kome? kuda? tko to pokreće i tko to zaustavlja? i zašto?!
i onda u ovom trenutku me opet počne boljet iznutra i prestanem i odem uživati u glupostima kao što su nastavak života.
a to tako valjda svi radimo.
odlučila sam pratiti ovo : try to say nothing negative about anybody for : three days, forty-five days, for three months and see what happens with your life.

mogla bi početi i pisati o tome.
zašto ne :)

idem. odmaram. ništa. bokk

Quelqu'un m'a dit! a heavy heart to carry

možda je pisanje svih ovih postova povezano s time što sam u PMS-u i hormoni divljaju ali nekako sam si najinspirativnija sada.

ponovno imam osjećaj kao da sam nešto uništila. krenulo je dobro, bila sam sretna. barem sam se uvjeravala da jesam. nije to išlo od početka i ja to znam. često razmišljam o tome sviđa li se meni itko zapravo ili jednostavno volim ljude i sretna sam uz njih? mislim, kao svako drugo živo biće, uživam u tome da me netko mazi i pazi i to je normalno.. a iziskuje li to neke nove osjećaje ili ne, to ne znam.
nisam bila onakva još od njega. od prije godinu dana. i da, i ja mislim na njega. i da, uspoređujem s njim svašta i to je normalno. i znam kako nema smisla i da je u svemu gori. nisam sigurna koliko sam spremna nekoga voljeti jer ja osjećaje nemam.
a kada mislim da ih imam, oni na tako jednostavan način nestanu.

eto. MI. zaljubljena do bola i sretna. u jednom trenutku odlučujem da to više ne ide i prepuštam se nekom drugom. i sve ono od prije nestaje. nema toga više. nema one blesave sreće niti ičega. je li to normalno?
ja volim ljude ali nikoga ne volim više nego ostale.. valjda.
pretpostavljam da je ovo vrijeme kada se najviše ispitujem, tražim prave prijatelje itd, sve mi je to jasno. svjesna sam toga da ljudi koji trebaju biti tu i dalje jesu a oni koji ne trebaju nisu. sve mi je to jasno. ali opet. . prazno je nekako.

i mrzim prekide. bilo kakve. završetke veze, prijateljstva, druženja, kolegija, posla, vremenskog razdoblja. mrzim ih. uz njih uvijek počinje nešto novo i to je super. ali što kad nema što novo za početi?! kuda onda? što kada se sve vrti u krug? i vrača se na isto. ja to ne radim! obećala sam si da to ne radim. i neću. bolja sam od toga.

trebam ljubav, iskrenu, dječju, ne samo strast. trebam sreću lijepog dana i osmjeha. veselje radi dodira ruke. to trebam.
to je ono što ti nemaš.

ma ništa to

znate li kako je blesav osjećaj vjerovati da ste nekome nekome netko poseban i onda se ta jednostavna ideja sruši u nekoliko sekundi sa samo par riječi?
Stvarno sam mislila da mu je stalo, al stvaaarno sam bila u krivu haha. ili je on zaista hladan, ili jako dobro glumi i trudi se. vjerujem da je ovo prvo dok ću se uvijek barem malo nadat da je ovo drugo. i uvijek me bilo briga što pišem gluposti i što ne pazim na pravopis i te gluposti. previše sam se trudila oko nečega što nije niti postojalo. očito.
ali nije mi žao, zbilja je bilo lijepo dok je trajalo, uživala sam, trebalo nam je malo drame u životu i eto.. ispalo je kako je ispalo. nije mi žao radi ničega osim što sam se možda malo previše ponadala..


a on. on nije drugi izbor. on je oduvijek bio tu negdje. i ne znam. slatko je. i blesavo i nevino i predivan je. ne znam. šutjet ću ;)


AWKWARD je odlična! i ne mogu prestat haha. super je stvarno. baš mi je trebalo nešto tako glupavo a opet smiješno i ugl, super je i zaluđena sam sada time :)


faaaaaaaaaakss ! starim! imam 19 godina, s neproslavljenim 19im rođendanom. uskoro počinje prava realnost dok ja još uvijek imam zamijenjenu noć za dan. ne spava mi se noću a danju sam hodajući mrtvac -.-'
tamo će biti ljudi koji mi nisu uvijek bili najdraži, ali ajd, preživjeti ću. definitivno nisam sama, makar bi se pomirila i s tim.


shvatila sam da sam good with being alone. i da ja to mogu. postala sam zrelija i spremna ostati sama, ne smeta mi to. I'm good with being me. a to je ono što sam oduvijek željela i to mi je oduvijek bio cilj. sada znam da mogu. ali to ne znači da ću takva i biti.

spremna sam se truditi, zašuškati se u krevet i uživati u vezi. ajme. sranje.

Oznake: ljubav, faks, Facebook, slatko, sreća

while she's sleeping, the world is on her shoulders

ja i dalje pišem ovo, tkooo bi rekao.

ako TI ovo čitaš, you're soooo obvious!

anyhow.
i dalje sam na Hvaru. darling priča s dečkićem dok ja "listam" tumblr, sjedim na terasi i pijem čaj od borovnice. i super je. totalno.
još danas i sutra. ljudi su ovdje malo glupi al preživjet ćemo haha.

faleee mi English guysi. naši One Direction :(
makar smo s njima provele tjedan dana samo, stvarno smo se našli svi. i makar su naše godište, super su.. i Notty mi fali i svi mi fale i živcira me pjesma I follow rivers jer me taaako na njih podsjeća i jooooooj. dosta o mojim dječjim tugovanjima.

otišao je. nema ga više. a meni je kao da se to nije desilo. prošlo je već tjedan i nešto ali i dalje.. ne znam. pukla sam jedan dan, samo sam uletila Darling u krevet i počela plakati kao malo dijete .. čudno je. u subotu idemo tamo. vjerojatno ću tek tada shvatiti što se desilo.. ma.. ne mogu ni o tome, teško mi je. a još teže to što mi nije toliko žao i što nisam svaki dan tužna i što ne mislim o tome dovoljno. krivo mi je što ne tugujem dovoljno i samo sam pobjegla od svega i nisam se vratila i ne znam .. osjećam se loše a opet sam i svjesna da je bolje da me nema u toj groznoj realnosti.. a ni sama ne znam što da mislim.

početak je jeseni, rođendan mi je za 3 dana. sve ponovno počinje od nule. i volim to. taj fresh start. pogotovo ove godine, novi ljudi novo mjesto novo sve. i volim to jako jako :) volim svoj kišni Zagreb, daleko od mora i daleko od blesavih turista, volim hladne tramvaje i gužvu u Ilici.
ovdje je jedan od najljepših zalazaka sunca koji sam ikaaada vidjela, pogled je prekrasan. ali ni ne mjeri se sa pogledom na zalazak sunca iz moje sobe .. ni blizu nije :)



a on. tj, ti. ako čitaš ovo.
ne znam, živcira me. i falio mi je i nije i ne znam. ja nisam ta cura za njega. ja nikada neću biti ono što on traži i nisam više sigurna želim li se truditi. možda mi je jednostavnije da samo pustim i pričekam i to je to. znam da jednog dana ću vidjeti/čuti njegove riječi : mislio sam da ne želim biti u vezi sve dok nisam upoznao nju koja mi je promijenila mišljenje. i te riječi neće biti o meni. nisam više sigurna imam li snage za sve ono do sada. a taaako mi je drag. damnit.
sad sam opet sva njsadhashakeih.

do idućeg puta!
xxx

sve jednom dođe na svoje :)

heeevo mene u Hvaru na kavici. sama samcata. Moja najdraža mi dolazi sutra i vjerujem da će iduća tjedna bit jedna od boljih u mom životu. Nevjerojatno je kako sam uspjela progurat se u ovakvo nešto, koliko sreće imam da takvo nešto dobijem. Hvar je prekrasan. Čudno je malo što sam na otoku pa ne mogu otići u neki grad ili nešto kad god mi se prohtije al u redu, preživjet ću ;)
Nisam nesigurna, sve je tako nekako na mjestu. Ne razmišljam kao kad sam bila doma.. sve je nekako jednostavnije. I dalje se ne osjećam onako oduševljeno i ispunjeno, ali je jednostavno mirno. Bježim od realnosti, znam to. Radim to potpuno svjesno ali jednako tako mislim da to i zaslužujem.
Nisam bila posebno dobra ili vrijedna ove godine već jednostavno, ne znam, imam osjećaj kao da mi je ovo neka nagrada za sve do sada.. Odmor mi je u glavi. I još mi dolazi ona!! :)




može li bolje od toga? ;)

Vjerojatno neću pisati u iduća tri tjedna, ovo je danas jer sam još sama. Tako jedva čekam da mi ona dođe i da se ona napokon odmori od svog mozga i da uživa na moru kako spada. Volim ju, tako jako. Prva je osoba koja mi je pala na pamet kada sam dobila priliku da nekoga svoga ovdje pozovem. Ako netko to zaslužuje, to je ona.

Idem i dalje uživati u divnom pogledu, odmarati a kasnije van, kao i svaku sljedeću večer.

so long :*

just to stand alone in your eyes. kako da ne mislim?

vratija se šime s mooora. bilo je nadasve zanimljivo. puno zanimljivih ljudi, čak i pokvarenih, zločestih i prije svega glupih. ne blesavih, glupih. desilo se mnogo zanimljivih situacija, još više pijanih noći i mamurnih, teško odrađenih smjena. nisam zaradila koliko sam htjela. potrošila sam već sada previše jer mislim da tim nekim blesavim shoppingom ubijam bol tj, to neko loše osjećanje iznutra. mda, postoji razlog radi kojeg sam se ranije vratila.. nažalost..

znam da neće biti u redu, koliko god to meni netko govorio. znam da će biti još teže i gore.. i znam da je grozno to što ja to uopće trenutno ne osjećam. kao da se ne dešava. kao da on nije moj djed.. kao da je sve to samo neka priča, neke druge osobe.. a najmanje mogu vjerovati kako njega više neće biti. njegovih blesavih poziva i deranja na telefon i buđenja mame, njegova dirljiva plakanja na sve što napravimo. takooo se brzo to desilo.. kada sam otišla na more sve je bilo super. i sada, ja se vratim.. a on više nije isti. izgubljen je i to više nije on. a ja moram pisati o tome. moram, moram to izbaciti iz sebe. i moram reći kako se bojim. kako mi je grozno to gledati.. a pogotovo jer znam da nisu ni moji roditelji najmlađi na svijetu i da ću ja jednom biti na mjestu svoje mame i ne mogu to podnijeti.. bojim se i nikada me ništa neće navesti na drugačije. uvijek ću mrziti tu temu i sve vezano uz nju.

prokleta bila smrt.

da promijenim temu.. on.
ou well fuck it, zaljubila sam se. nenormalno. i samo o njemu mislim. i ne izlazi mi iz glave. i samo razmišljam kako bi njemu nešto darovala, napravila, bilošto. tako je bilo i sa...jel. dok to sve nije postalo samo fizički a ja sam prestala biti zanimljiva. i samo čekam da se isto desi. doduše, situacija nije ista. nismo ozbiljni i puno je više nego fizički ali opet.. previše si dopuštam.. emocionalno. previše se vežem i očekujem isto i moj mozak se ne može pomiriti s tim da to neće dobiti. srce se već koliko toliko naviklo, al se opet svako malo ponada. ma grozno haha. najradije bih sve prekinula samo tako, dvije tri riječi, ali, pokušali smo a ne ide. da mi barem nije tako divno sjeo i da nije toliko.. divan prema meni. pa on mene ljubi u čelo! ne radiš to bilokome, znaššš.. ah al ajde ti to nekome objasni.
baš me zanima što ću pisati za kojih mjesec dana kada mi počne faks i kada počnem nove ljude upoznavati. kada mi možda on postane manje zanimljiv, ili uzmemo neku pauzu ili nešto.. tko zna :)

preživjeti ću ja sve, trebaju mi te blesave drame.. neke možda manje.. a neke još više.
damn! i eto me, opet na njega mislim. uuužasno :)

I just want to dream!

Zbunjena, smotana, nesigurna i smješna. Ponovno :)

trenutno me muče upisi na fakultet. u redu, "muče" je možda malo presnažna riječ za ovo što prolazim. zapravo sjedim doma razmišljajući o tome kako bi trebala učiti ali to i dalje ne radim. odlučila sam ove godine imati lošiji prosjek nego do sada, al ne dira me ni to previše. jedino me živcira to što se ne živciram zapravo haha. ma bit će sve ok :)

odlaziiiiiiiiiiiiiiiiim. za mjesec dana nestajem iz svog malog grada na par mjeseci. to je tako divno! jest da ću se naraditi, umoriti, pocrniti ;) ali jednako tako ću steći nova prijateljstva, napokon se maknuti iz svog grada i zaraditi zbilja dosta novaca :D
koje ću uložiti u još novih stvari.. tečajevi i tako to..

brine me malo to što sam odabrala fakultet za koji ipak nisam baš 24839439% sigurna da želim. mislim, kad pogledam na sve ostale, jedino me to zanima i jedino mi to preostaje i mislim da bi se htjela time baviti u životu. nadam se da ću to misliti i nakon 5 godina. ako ne, ou well, though luck :)

i da. ne smijem se zaljubiti. ovo je prvi put ikada da sam uspjela s nekim ovako divnim provoditi vrijeme a ne zaljubiti se. smješno je ali istinito da sam ja doslovce podigla neki nevidljivi zid u "svom srcu" i jednostavno nema onih osjećaja. nema divljanja, nema ljubavi niti pokušaja. samo simpatičnost i strast. zbilja prvi put za mene da zaista razmišljam razumno i ne zalijećem se. bravo srce, napokon ti je uspjelo!

i dalje pomislim na njega. makar rijetko. ali ono, zanima me jel dobro. doduše, i dalje ne želim kontakt s njim i dalje vjerujem da je bolje ovako. malo mi fali kao osoba koja je bila u mom životu. ali kao što čujem i dalje je neambiciozan, usporen, lijen i pomalo mi je gadljiv tako da je definitivno dobro ovako.
iz svake loše stvari treba izvuči nešto dobro, meni je to uspjelo, a nadam se i njemu ;)

bbaj!

miles away. .

naravno da je teško. naravno da i dalje boli. naravno da nije fer.
takav je život.
i normalno je da mislim na njega svaki dan. normalno je da mi fali. normalno je da ga i dalje volim.
takav je život.
boli kada se sjetim lijepih stvari. boli kada se sjetim koliko sam plakala. boli..

tužno je kako nešto tako prekrasno može postati nešto tako ružno u tako kratkom vremenu.

odustajem li?

do I have to change the way I am?

nakon dugog razmišljanja, shvatila sam da moram prestat. moram prestati zavaravati sama sebe i priznati si da mi je teško i da mi on fali. dakako da mi fali, dakako da je to normalno. ali jednako toliko znam točno što mi fali. mislim da znam.
ne fali mi BAŠ on. fali mi druženje i pažnja. fali mi maženje, fale mi dodiri i sitnice. tužno je to što mi ne nedostaje baš on.
jesam li ja onda ikada voljela baš njega?
jesam. voljela sam i njega i stvari oko njega. volim ga i dalje, ne mogu reći da ne volim. samo na neki drugačiji, čudniji način. teško mi je što je samo tako nestao iz mog života. teško je jer nisu stvari rješene. teško je jer sam se razočarala.
jednako tako znam, nisam se razočarala u sebe koliko u njega. i to si moram svakodnevno ponavljati.
na kraju krajeva, ja sam se ispričala..
ja se nisam promjenila dok sam bila s njim ma koliko on to tvrdio. ja nisam bila druga osoba. ja samo nisam bila osoba koja je on htio da budem. nisam ispunjavala njegova očekivanja i mislio je da ga pravim glupim. kako ironično.

smješno je koliko ja kompliciram oko svega toga dok njega boli briga. smješno je koliko to mene muči dok se on ne brine, nimalo. smješno je što ja mislim na njega a on na mene vjerojatno ne.
toliko je tužno da je već i smješno postalo..

samo neka prođe to vrijeme za koje mi svi govore da mora proći, i sve će biti super :)

ali zbilja ljudi.. zašto?

Zašto se ljudi mijenjaju i što nas tjera da to radimo?
Zašto mijenjamo navike i ljude oko sebe?
Tko nas zapravo uči kakvi moramo biti? Što je zapravo savjest i je li svima ista?
Zašto boli? Zašto osjećamo bol za nešto što nije određeno fizički?
Svaki korak koji napravim ponekad se čini dobar, s vremenom se uvjerim da je bilo loše. Kada god pomislim da nešto radim dobro, nakon vremena pomislim da je to ipak loše. Nakon dužeg vremena shvatim da je ipak bilo dobro i tako u krug. Tko i što zapravo odlučuje da je nešto dobro a nešto nije? Tko i što zapravo nama govori kako nešto treba biti? Tko su drugi ljudi da odlučuju za nas? Trebamo li živjeti život po svojim očekivanjima ili se prilagođavati drugima? Zašto nakon upoznavanja novih ljudi, oko njih se trudimo više nego oko starih? Zašto se uvijek nadamo i budemo razočarani? Zašto sve jednom završava?
Koliko često se moramo na neku stvar opeći da bi idući puta postupili drugačije? Zašto zapravo nikada ne učimo iz svojih grešaka? Zašto moj mozak ne šuti? Zašto ne mogu spavati? Zašto mi je sve na pameti što ne treba bit? Svaki trenutak mi se glavom mota 97438 stvari i ne izlaze van. Zašto? Što je to? Hoće li prestati?
Ovo je prvi puta u mom životu da mi je jasno zašto ljudi toliko polude i dođu do toga da počine samoubojstvo. JEDNOSTAVNO TO PROKLETO SRANJE U GLAVI NE ŠUTI!
I kad sam sretna osjećam se kao da nisam. Lažem sama sebi, kako onda ne bi lagala drugima!?
Ne znam tko sam, kako da onda to drugi znaju!? Ne znam kakva sam, kako da to onda nekome drugome pokažem!? Ne sviđam se sama sebi, jer ne znam tko sam ja da se mogu sviđat uopće. Kako da se onda sviđam nekome drugome?
Hvala ti viša silo što imam prijatelje. Hvala ti što imam ljude koji su nakon svega, nakon mene ovakve, spremni biti uz mene. Bez obzira na sve, što imaju lijepe osjećaje prema meni. Hvala ti na pravim prijateljima, ne poznanicima. Znaš na koga mislim :)

GET YOUR GAME ON!

ne znam. nekako je čudno. trebala bi biti sretna, vesela, oduševljena. . a nisam. nekako kao da mi je svejedno. živciram samu sebe i shvaćam da zapravo imam dosta toga o čemu bi trebala razgovarati. i da neke stvari neće ići samo tako, jer s vremenom će to ostati isto, a ja neću šutjet. i na kraju će ispast da sam odjednom poludjela na sitnicu.. ne želim da se to desi.
krano nam je, zaista jest. ali. . nešto tu ne funkcionira. ja ne tražim da se itko meni prilagođava, ali neke stvari ne želim gutati bezveze, jer znam da ne mora biti tako. . these are my confesions . .

zbunjujeeee me ovo sve.

drš !

dobrodošli ponovno :)

moj prvi post ovog bloga napisan je : 05.01.2008. (20:45) !
prije 975 dana napisan je zadnji post i zaista mislim da je vrijeme da se ovaj blog malo obnovi :)
p.s ostavit ću stare komentare i postove tek toliko, za zabavu :)

Počnimo sa opuštanjem uz najdražeg nam Moby-a : http://www.youtube.com/watch?v=9aKYQw4K19Q
i slikica sa Tumblra :)


a sada, da počnem :)
Čudno je pisati nakon ovoliko vremena, smješno je osjećati se kao amater. Dugujem puno pisanju, jer uostalom, namjeravam upisati Politologiju i novinarstvo, a to neće biti baš smisleno ako mi cilj nije pisanje (uzela bih smjer novinarstvo).I tako ja sada provodim jednu sasvim uobičajenu noć insomnie, jer sam se probudila u skoro podne uvjerena da nisam umorna.

Koje li ironije ! Sa sigurnošću sam jedna od najmršavijih osoba koje znam (nisam sigurna koliko je točno reći da sebe znam) ali eto, na fotkama izgleda kao da mi je trbuh naglo narasao, čak skoro da sam se i udebljala ! Ali dakako, samo u trbuhu ! Zato sam odlučila počet radit trbušnjake i neke vježbe prije spavanja i nakon buđenja. Ionako nemam kondicije tako da znam da će mi dobro doći :)
Trenutno sam tako nekako bez inspiracije, što me čudi jer u zadnje vrijeme stalno razmišljam o tome kako bi trebala počet pisat, da imam toliko toga za napisat, al ne ide mi nekako. Gubim se čim je tipkovnica ispred mene haha

Čekam poruku :P nadobudno čekam poruku svog dragog koji je na moru, negdje na cugi s frendovima i uživa. Prepostavljam da već spava i nije vidio moju poruku tako da na odgovor mogu zaboravit haha. Ne mogu vjerovati da sam već 7mj u vezi. Bila sam ja u toliko dugoj vezi, ali ova.. ne znam, čini se drugačija. Makar znam da sam za sve s kojima sam bila rekla istu stvar, ovaj put to nekako i osjećam. Bolje rečeno, ne osjećam. Nemam onaj neki čudni hiperaktivni osjećaj zaljubljenosti već . . ne znam niti kako da to opišem. . tako je. . jednostavno, normalno, svjesno, sigurno. . i predivno ! Ljubomorna sam, bojim se, ustrašena sam ali opet nekako vjerujem u sve, u njega. Želim nam sve najbolje hah :)

Sutra ću pisati ponovno, obećavam !

p.s ako ne sutra, onda prekosutra ;)